Zajedničko planiranje proračuna (ZPP) u literaturi se naziva participativno planiranje proračuna (participatory budgeting). Zajedničko planiranje proračuna podrazumijeva proces u kojem se građane izravno uključuje u postupak pripreme prijedloga proračuna za narednu fiskalnu godinu. Građani strukturiranim dijalogom i formom gradskoj upravi predlažu te biraju projekte koji postaju sastavni dio prijedloga proračuna koji se upućuje gradskom vijeću.
Zajedničko planiranje proračuna može se organizirati na nebrojeno puno načina i obuhvatiti projekte različitih veličina. Međutim, gradovi koji prvi put primjenjuju ZPP ili koji raspolažu ograničenim sredstvima, mogu se usmjeriti na manje projekte čijom se realizacijom značajno utječe na kvalitetu života te izgled javnih površina, kao što su:
- uređenje javnih zelenih površina, pješačkih staza, trgova i pješačkih zona
- postavljanje zaštitnih ograda i branika, ogradnih zidića
- uređenje dječjih igrališta, postavljanje sprava za rekreaciju odraslih, koševa, golova
- postavljanje klupa, koševa za smeće, prometnih znakova, semafora, treptača, putokaza, naziva ulica, autobusnih čekaonica
- sanaciju divljih deponija
- uređenje nerazvrstanih cesta, parkirališta, nogostupa
- iscrtavanje oznaka na kolniku – pješačkih prijelaza, zaustavne crte, razdjelne linije, strelice, STOP, ŠKOLA i slični natpisi…
- održavanje i postavljanje javne rasvjete na prometnicama i javnim površinama
- itd…
Određeni projekti, nažalost, nisu prikladni za zajedničko planiranje proračuna jer nisu u nadležnosti ili vlasništvu grada grada, prelaze iznos raspoloživih sredstava ili postoje druga ograničenja. Najčešći primjeri neprihvatljivih projekata su zahtjevi za uređenje površine koja nije gradsko vlasništvo (obrasle privatne parcele), popravak ili izmještanje ceste kojom upravljaju Hrvatske ceste ili županijske uprave za ceste, intervencije na pomorskom dobru i slično. Bez obzira na (ne)prihvatljivost pojedinačnih projekata, građani su pozvani dostaviti svoje prijedloge, a Grad će ih u procesu zajedničkog planiranja informirati o eventualnim ograničenjima i odgovornim osobama te poduzeti potrebne radnje.
Veliki kapitalni projekti (izgradnje škola, mostova, obilaznica i sl.) također nisu prikladni za ovaj proces zbog višegodišnjeg trajanja uređenja imovinsko-pravnih odnosa, postupaka nabave i sl. zbog čega bi se takav projekt protezao kroz više godina procesa zajedničkog planiranja. Međutim, o kapitalnim projektima i širim potrebama društvene zajednice moguće je održati sektorske rasprave i zaključke tih rasprava koristiti u redovnom proračunskom procesu.